2023: Interkulturelno – LJETNI TANAC
Horváth Gipsy Band – Szombathely/Steinamanger/Sambotel
Pulyai Magyar Kórus – Oberpullendorf/Felsőpulya/Gornja Pulja
Stinjačko Kolo – Stinjaki/Stinatz
Volkstanzgruppe Deutschkreutz/Kerestur
Pozdrav i moderacija: Katarina Mesner-Kinda
Horváth Gipsy Band iz Sambotela/Szombathely igra tradicionalnu romsku muziku, kot je prlje zaglušala u Gradišću.
Zbor sridnjogradišćanskoga ugarskoga kulturnoga društva, ki uključuje sve generacije, će predstaviti tradicionalne ugarske jačke. U septembru svečuje dvajset ljet postojanja.
Kroz zadnjih 45 ljet je Stinjačko Kolo bilo uvjek čvrst dio stinjačke i gradišćanske kulture. Već od 250 tancošic i tancošev, tamburašic i tamburašev je u zadnji 45 ljeti kod već od 1000 nastupov sudjelivalo i neutrudljivo predstavljalo hrvatsku kulturu.
Narodna tancoška grupa Kerestur kani pomoću različnih aktivnosti pokazati neprocjenjivu vridnost regionalne narodne kulture. To da neka dugoročno zasigura kulturnu posebnost Kerestura i regije za druge generacije.
SOMMERTANZ / LJETNI TANAC / NYÁRI TÁNC / LINAJENGERO KHELIPE
GRADIŠĆANSKE HRVATICE I HRVATI
Početkom 16. stoljeća su hrvatske obitelji, ke su bižale pred turskom vojskom, primili plemićki vlastelini u zapadnoj Ugarskoj, južnozapadnoj Slovačkoj i jugoistočnoj Dolnjoj Austriji. Otprilike 25.000-30.000 Hrvatic i Hrvatov, ki su se naselili na području današnjega Gradišća, iznašali su oko 30% lokalnoga stanovničtva. Većina je izhadjala iz seljačkih obitelji, ali med njimi je bilo i svećenikov, obrtnikov, tržcev i niskoga plemstva. Njev razgovorni jezik nije bio isti i se je sastojao od čakavskoga, kajkavskoga i štokavskoga narječja hrvatskoga jezika.
PODRUČJE NASELJENJA
U sljedeći desetljeći su se na tom području naselili specifično hrvatski seljaki odnosno seljačke obitelji. Oni su morali nanovič izgraditi funkcionalnu ruralnu infrastrukturu u regija sjeverno i jugoistočno od glavnoga carskoga grada Beča,ke su bile razorane od pograničnih napadov i ispražnjene bolešću. Danas u toj regiji živi oko 60.000 ljudi ki govoru Hrvatski jezik, većina od njih u Gradišću (cca. 35.000) i u Beču (ca.15.000). Tim su Gradišćanski Hrvati najveća priznata narodna grupa u Austriji. Jedan dio etničke grupe živi ali u neki općina u zapadnoj Ugarskoj i Slovačkoj, na samoj granici s Austrijom. Oni nisu došli s novonastalim Gradišćem u Austriju 1921. Moravski Hrvati u Češkoj se smatraju kot najsjevernija grana narodne grupe.
DRŽAVNE GRANICE
Prem odvajanja nacionalnimi granicami, a dugo vrime i željeznim zastorom, su mnoge sličnosti i kontakti obdržani. Gradišćanski Hrvati zovkraj i zonkraj granice govoru iste hrvatske dijalekte i dilu si skupno kulturno nasljedstvo .Otvaranjem granic 1989.i ulaskom Slovačke, Češke i Madjarske u EU 2004. su se Hrvatom otvorile mnoge nove mogućnosti i perspektive suradnje. Ulazak Hrvatske u EU 2013. je isto dao ovomu razvitku novi poticaj iotvorio nove perspektive.
GRAD – SELO
Koncem 19. stoljeća počeo je pojačan dolazak Gradišćanskih Hrvatov u Beč. Mnogi su se selili u glavni grad Beč zbog ekonomskih ili socialnih razlogov, ili su došli u Beč zbog izobrazbe. Danas živi u Beču skoro 15.000 Gradišćanskih Hrvat:ic, mnog:e pendljaju svaki tajedan, a k tomu dohadjaju još mnogi svakodnevni pendljari iz hrvatskih sel Gradišća. Prvi hrvatski dokazi u Beču su, naravno, puno stariji i poticaju s kraja 16. i početka 17. stoljeća (Krowotendörfel na današnjem Spittelbergu). Velik broj Hrvat:ic htio je nastaviti i gajiti hrvatski jezik i kulturu u Beču i tako obdržati veze u Gradišće i svojim domaćim naseljam. Jur od dvajsetih ljet 20. stoljeća Hrvati u Beču stvaraju vlašće strukture za podupiranje kulturnoga, jezičnoga i društvenoga razvitka. Tim su htjeli napraviti most od sela do varoša i urbanizirati tradicionalno u kombinaciji s novim, a istovrimeno i omogućiti integraciju u urbanu sredinu.
DRŽAVNI UGOVOR
1955. ljeta je potpisan Austrijanski Državni ugovor, u kom su sadržane u članku 7. najvažnije etničke odredbe o čuvanju Gradišćanskih Hrvatov. 1976. ljeta je u Austrijanskom parlamentu zaključen zakon o narodni grupa, u kom su odredbe člana 7 jako defenzivno definirane.
IDENTIČNOST I PODUPIRANJE
Sredinom 1970-ih počela se je probijati kod Gradišćanskih Hrvatov čvršća samosvist i odbacili su politiku čekanja i začeli su vehementno potribovati priznata narodna prava. Tim su mogli zabilježiti i prve uspjehe. 1979. ljeta upeljan je hrvatski radijski program, a deset ljet kasnije, 1989., se po prvi put emitira hrvatski TV program. U zakonu o dičji vrtići iz 1989. ljeta po prvi put, i ako samo ograničeno, je uzet u obzir hrvatski jezik za odgoj. U Borti/Oberwartu otvorena je u septembru 1992. ljeta dvojezična gimnazija za narodne grupe. U državnom ugovoru ljeta 1955. zapisana odredba za postavljanje dvojezičnih seoskih tablic, realizirana je u Gradišću 2000. ljeta. ((Izvori: Hrvatski centar, HKD, ZIGH)
Alle Projekte